Možete li nam reći što vas je motiviralo da preuzmete ovu novu poziciju županijskog vatrogasnog zapovjednika?
U vatrogastvu sam od svoje jedanaeste godine kada pristupam svom matičnom DVD-u Klana, a 1994. godine zapošljavam se u tadašnjem Odjelu za vatrogastvo MUP-a PU-PG – danas JVP Grada Rijeke. Kao profesionalni vatrogasac obnašam dužnosti vatrogasca i vatrogasnog vozača sve do 2002. godine kada sam imenovan voditeljem smjene koju dužnost obnašam do 2004. godine kada prelazim na dužnost pomoćnika zapovjednika za operativno tehničke poslove.
Godine 2008. imenovan sam zamjenikom zapovjednika vatrogasne postrojbe na kojoj dužnosti ostajem sve do preuzimanja dužnosti županijskog vatrogasnog zapovjednika u kolovozu tekuće godine. Paralelno s napredovanjem u struci aktivno sam radio i na osobnoj izgradnji prateći trendove u razvoju vatrogasne operative i prateće industrije. U tom smislu sam polazio brojne tečajeve i osposobljavanja, uglavnom u inozemstvu.
Kao predsjednik Povjerenstva za osposobljavanje vatrogasaca pri VZPGŽ, sudjelovao sam u izgradnji našeg instruktorskog tima sa ciljem da se prikupljeno znanje transferira na pripadnike naših članica. Na tom smo polju napravili značajne iskorake čime smo postali prepoznatljivi i izvan hrvatskih granica. Iza sebe imam i brojne objavljene stručne radove kao i brojna javna predavanja na domaćim, ali i na konferencijama i stručnim skupovima u Europi, SAD-u, Aziji i Australiji. Brojnim međunarodnim aktivnostima pridoneslo je i članstvo u International Fire Instructors Workshop (IFIW) od 2010. godine kao i sudjelovanje u Mehanizmu civilne zaštite EU, gdje sam stekao zvanje trenera za module mehanizma.
Osobnoj izgradnji pridonesle su i brojne raznovrsne intervencije, a kao svojevrsnu krunu karijere zasigurno mogu istaknuti zapovijedanje Vatrogasnom operativnom zonom Petrinja nakon potresa.
Kroz godine aktivnog rada u vatrogastvu motivacije nije nedostajalo, a brojni uspjesi Vatrogasne zajednice PGŽ rezultat su timskog rada što je između ostalog iznjedrilo i Vatrogasni trening centar Šapjane, prvi takav u hrvatskim okvirima. Kroz funkciju županijskog vatrogasnog zapovjednika prepoznajem nove izazove kao i prilike za pridonošenje vatrogasnoj struci na drugačijoj razini.
Koji su vaši glavni prioriteti i ciljevi u ovoj novoj ulozi?
Kao glavni prioritet zacrtao sam ljude. Vatrogastvo u hrvatskim okvirima bilježi pad interesa za ulazak u redove operative, kako dobrovoljnih tako i profesionalnih vatrogasnih postrojbi. Primarno su ovime pogođene postrojbe koje dolaze iz krajeva sa razvijenim turizmom, ali pogođeni su i ostala područja. Danas su vrlo dobre prilike za zaradu za one koji žele raditi.
Posredno ovo posebno pogađa dobrovoljne vatrogasne postrojbe, gdje su potrebni značajniji pomaci da bi se ljude motiviralo za ulazak i zadržavanje u vatrogasnim društvima. Značajniji iskoraci potrebni su primarno s državne razine koja će morat izać sa motivacijskim povlasticama, kako za dobrovoljne vatrogasce tako i za poslodavce kod kojih su ti ljudi zaposleni.
No i na županijskoj razini se može napraviti podosta. Od osmišljavanja programa i aktivnosti za populaciju članstva od 16-18 godina, koja nije obuhvaćena postojećim natjecateljskim disciplinama zbog čega ih u toj dobi najveći broj i napušta dobrovoljna vatrogasna društva, do motivacije operativnog članstva putem omogućavanja osobne izgradnje kroz specijalistička osposobljavanja – bez naknade.
Koji su najveći sigurnosni izazovi s kojima se suočavate?
Zasigurno najveći sigurnosni izazov je sveukupni razvoj zajednice. Čovjek teži boljitku sa ciljem olakšavanja svakodnevnih životnih aktivnosti. Ovo prečesto stavlja vatrogasnu organizaciju i nekoliko koraka iza, što znači da ponekad kaskamo za napretkom. Najsvježiji dokaz tome je tako zvana zelena tranzicija koja kao imperativ nameće svekoliku elektrifikaciju, primarno u prometu. Vatrogasna struka i prateća industrija još nisu doskočili požaru električnih baterija, kako onih u prometu tako i onih koje se koriste za pohranu električne energije generirane solarnim panelima.
Ne treba zanemariti niti klimatske promjene kao globalni izazov. Civilizacija je sve češće izložena prirodnim katastrofama, koje su dobrim dijelom posljedica upravo klimatskih promjena. Sve se češće mogu pronać razmišljanja stručnjaka sa pojedinih područja da će se odgovor na neke od katastrofa pronalazit u prelasku sa ofenzivnog na defenzivni pristup.
Ovakvo sam razmišljanje osobno prvi put zatekao u jednom stručnom članku nakon katastrofalnih požara koji su 2017. godine zadesili Kaliforniju. I nije dugo od realnosti. Čovjek je napustio poljoprivredu i prestao se baviti stočarstvom.
Činjenica je to zbog koje se divljina « preselila » na samo rubno područje naselja. Tako i spomenuto razmišljanje ide u pravcu da se fokus stavi na zaštitu ljudskih života i infrastrukture, dok bi sama divljina ostala prepuštena prirodi, jer – šumskih požara je bilo i prije čovjeka, a priroda se za sebe pobrinula. Slagali se ili ne sa ovakvim razmišljanjem, činjenica je da je svijet izložen tako zvanoj šestoj generaciji šumskih požara i da se globalno uprežu sve veći resursi za njihovo gašenje.
Koje tehnologije smatrate ključnima za unapređenje vatrogasnih operacija?
Sigurnost vatrogasca! Nije tehnologija, ali je imperativ i svu moguću tehnologiju potrebno je upregnuti upravo u sigurnost vatrogasca. Samo je siguran vatrogasac jamstvo uspješno obavljene intervencije. Ovdje ću na prvo mjesto staviti higijenu i to u smislu vatrogasne operative pojam koji je globalno nazvan industrijska higijena. Nije to tehnologija koja će neposredno unaprijediti vatrogasnu operativu, ali će značajno utjecati na zdravlje vatrogasca.
Vatrogasci su danas suočeni sa sagorijevanjem gorivih tvari sintetičkog porijekla, koje izgaranjem otpuštaju nemalu količinu različitih toksičnih i kancerogenih komponenti. Svijet je pojavu karcinoma kod vatrogasaca prepoznao kao profesionalno oboljenje, od čega je Hrvatska još daleko. Kružni sustav održavanja osobne zaštitne opreme u kombinaciji sa osobnom higijenom nakon obavljene intervencije imperativ je kojemu trebaju težiti vatrogasne postrojbe sa ciljem prevencije pojave karcinoma među vatrogasnom populacijom. Na tom tragu treba bit i sama osobna zaštitna oprema sa kapacitetom zaštite od prodora nano čestica.
Praćenje općeg stanja vatrogasca na daljinu dodatno će doprinjet sigurnosti vatrogasca i pravovremenoj reakcija zapovjednog osoblja. Riječ je o tehnologiji koja je prisutna i pomalo ulazi u vatrogasnu službu.
Upotreba daljinski upravljanih letjelica gdje god je to moguće. Prvenstveno se to odnosi na kvalitetnije izviđanje i procjenu situacije kako kod požara otvorenog prostora tako i kod požara u zatvorenom prostoru. Upotreba daljinski upravljanih strojeva-robota gdje god je to moguće.
Generalno gledano, čovječanstvo je kroz desetljeća suočeno sa ukidanjem radnih mjesta na račun automatizacije radnih procesa. Vatrogasna operativa jedno je od polja gdje se to neće dogoditi tako skoro. Odlika je dobro uvježbanog vatrogasca da promptno reagira na promijenjene okolnosti. Jedno od mjesta gdje je to od izuzetne važnosti je i unutarnja navala pri gašenju požara zatvorenog prostora.
Termovizija. Svojevrsna prekretnica bila je pojava termovizijskih kamera koje vatrogascu omogućuju da vidi u zadimljenom prostoru. Nadogradnja na « običnu » termoviziju je tehnologija koja će omogućiti uvid u konture prostora u koji vatrogasac ulazi. Iako tek u povojima, ova će nadogradnja značajno unaprijediti sigurnost vatrogasca. Kao imperativ treba postaviti termovizijsku kameru kao osobno zaduženje svakog vatrogasca. Danas su ovi sustavi već integrirani u masku izolacijskog aparata što vatrogascu ujedno oslobađa ruke.
Pouzdana radio veza, pouzdani elektronički sustavi na vatrogasnim vozilima i opremi, adekvatna protupožarna preventiva te mnogi drugi sustavi, oprema, postupci čimbenici su koji postoje, a na kojima ima prostora za poboljšanje radi unaprjeđenja učinkovitosti vatrogasnih operacija.
Možete li podijeliti jedan od najizazovnijih trenutaka u vašoj karijeri vatrogasca i kako ste ga prevladali?
Spomenuo sam ovdje potres u Petrinji. Preuzimanjem dužnosti zapovjednika Operativne zone Petrinja nakon potresa na dnevnoj sam bazi na području za koje sam preuzeo odgovornost imao 300-tinjak vatrogasaca. Nije to prva takva situacija, no po prvi puta su to bile snage iz gotovo svih krajeva Hrvatske – iz različitih vatrogasnih postrojbi. Bila je doista riječ o izazovu, a prevladao sam ga zahvaljujući svom timu odnosno zajedno sa svojim najbližim suradnicima koji su zapravo činili jezgru upravljanja operativnom zonom.
